POGLED U PROŠLOST
Kad su hoteli imali svoje kovače svjetla

Danas je sasvim normalno otvoriti katalog, odabrati model lampe i čekati isporuku. No, u razdoblju kraja 19. i prve polovice 20. stoljeća mnogi hoteli nisu kupovali rasvjetu na taj način. Veliki hoteli često su imali posebno projektirane lustere, zidne lampe i rasvjetna tijela izrađena upravo za njihov prostor. Rasvjeta je tada bila dio identiteta hotela, jednako važna kao arhitektura, namještaj ili pogled iz sobe.

Vrijeme kada rasvjeta nije dolazila iz kataloga

U luksuznim hotelima Beča, Pariza, Budimpešte ili na jadranskoj obali, rasvjeta se izrađivala ručno. U projektima su sudjelovali bravari, staklari, kovači, tokari i električari. Nije postojao pojam “bespoke lighting” kakav danas poznajemo, ali upravo to se zapravo radilo. Svjetlo se prilagođavalo prostoru, atmosferi i gostima koji su kroz njega prolazili.

Hoteli su tada željeli ostaviti dojam raskoši i topline. Veliki lusteri u predvorjima nisu služili samo osvjetljenju. Oni su bili simbol statusa, modernosti i gostoprimstva. U vremenu kada električna energija još nije bila svakodnevica kakvu danas poznajemo, impresivna rasvjeta bila je i svojevrsna demonstracija tehnološkog napretka.

Ručni rad iza svakog lustera

Izrada hotelske rasvjete nekad je bila ozbiljan zanatski posao. Veliki komadi proizvodili su se kroz tjedne ili mjesece rada, a svaki detalj prolazio je kroz ruke majstora. Posebno se pazilo na obradu metala, kvalitetu stakla i način na koji svjetlo pada po prostoru.

Materijali koji su oblikovali atmosferu

Najčešće su se koristili:

• mesing
• bakar
• kovano željezo
• brušeno ili opalno staklo
• kristalni elementi
• ručno obrađeno drvo

Takvi materijali nisu birani samo zbog izgleda. Oni su određivali način refleksije i širenja svjetla. Toplina mesinga ili mekoća opalnog stakla stvarali su atmosferu koju mnogi hoteli i danas pokušavaju ponovno postići.

Svjetlo kao dio arhitekture

Danas se rasvjeta često promatra kao zaseban proizvod. Nekada je bila dio same građevine. Arhitekti i majstori zajedno su planirali gdje će se nalaziti lusteri, kako će osvijetliti stepeništa ili na koji će način naglasiti visinu prostora.

U mnogim starim hotelima upravo je rasvjeta bila ono čega su se gosti najviše sjećali. Veliki luster u lobbyju ili toplo osvijetljeni restoran ostavljali su emocionalni dojam koji je bio jednako važan kao usluga hotela.

Što današnja bespoke rasvjeta može naučiti iz prošlosti?

Iako danas postoji moderna LED tehnologija i napredni sustavi upravljanja rasvjetom, mnogi se dizajneri ponovno vraćaju principima iz prošlosti. Sve više hotela traži custom rasvjetu koja prostoru daje osobnost umjesto univerzalnog izgleda iz kataloga.

Upravo zato posljednjih godina ponovno raste interes za:

• ručno izrađene lampe
• prirodne materijale
• unikatne lustere
• rasvjetu prilagođenu arhitekturi prostora
• kombinaciju suvremene tehnologije i tradicionalnog zanatstva

Dobra hotelska rasvjeta nikada nije bila samo pitanje lumena. Ona je uvijek bila pitanje dojma. Gosti možda neće zapamtiti tehničke specifikacije lampe, ali će zapamtiti kako su se osjećali u prostoru.

Nekad i danas, pristup hotelskoj rasvjeti

Povratak identitetu prostora

Možda upravo zato danas ponovno raste interes za bespoke rasvjetu. U vremenu kada mnogi interijeri počinju izgledati slično, hoteli traže način kako ostaviti vlastiti potpis. A rasvjeta je često prvi korak prema tome.

Nekadašnji “kovači svjetla” možda više ne postoje pod tim imenom, ali ideja iza njihova rada i dalje je živa. Svjetlo nije samo tehničko rješenje. Ono oblikuje atmosferu, emociju i identitet prostora.

I možda je upravo to najveća lekcija koju nam stari hoteli ostavljaju iza sebe.