Metalna rešetka na svjetiljci CAGE na prvi pogled pripada suvremenom industrijskom dizajnu. Izvor svjetla ostaje vidljiv, a tijelo lampe više nalikuje konstrukciji nego klasičnom sjenilu.
U proljeće 1951. Isamu Noguchi stigao je u Gifu, japanski grad s dugom tradicijom izrade papirnatih lampiona. Ondje je na noćnom ribolovu promatrao čamce osvijetljene chochin lampionima.
Svjetiljke su desetljećima bile predstavljane kao dio namještaja i uređenja interijera. Imale su važnu funkciju, ali rijetko su dobivale prostor u kojem se istodobno moglo govoriti o njihovu dizajnu, tehnologiji i proizvodnji.
Danas je sasvim normalno otvoriti katalog, odabrati model lampe i čekati isporuku. No, u razdoblju kraja 19. i prve polovice 20. stoljeća mnogi hoteli nisu kupovali rasvjetu na taj način.
PORTRET IKONE Poul Henningsen, čovjek koji je oblikovao način na koji vidimo svjetlo Kad se danas govori o kvalitetnoj rasvjeti, često se spominje “ugodno svjetlo”, “bez […]
U prvim modernim hotelima krajem 19. i početkom 20. stoljeća rasvjeta u sobama bila je vrlo jednostavna. Najčešće je postojala samo jedna svjetiljka na stropu ili zidna lampa.
Achille Castiglioni (1918. – 2002.) bio je jedan od najvažnijih talijanskih industrijskih dizajnera 20. stoljeća i jedan od rijetkih koji je dizajn rasvjete shvaćao gotovo pedagoški.
Danas se o rasvjeti često govori kroz tehnologiju, snagu izvora i učinkovitost. No, stoljećima prije industrijske proizvodnje, svjetlo se nije „biralo“ nego se izrađivalo. U središtu tog procesa bila su tekstilna sjenila, nastala iz potrebe da se plamen ukroti, omekša i prilagodi prostoru u kojem ljudi žive, mole i rade. Ključna riječ tada nije bila dizajn, nego osjećaj za materijal i razumijevanje svjetla.
Gae Aulenti (1927.–2012.) bila je jedna od najsvestranijih i najutjecajnijih figura talijanskog dizajna 20. stoljeća. Arhitektica, scenografkinja i dizajnerica rasvjete, diplomirala je na Politecnico di Milano u poslijeratnom razdoblju kada su se obnavljali gradovi, ali i ideje.