Skulpturalna rasvjeta za tehnološki premium prostor
9. prosinca 2025.
Koja temperatura svjetla se preporučuje za ugostiteljstvo, a koja za dom?
13. siječnja 2026.
POGLED U PROŠLOST
Tekstilna sjenila prije industrijske proizvodnje
Danas se o rasvjeti često govori kroz tehnologiju, snagu izvora i učinkovitost. No, stoljećima prije industrijske proizvodnje, svjetlo se nije „biralo“ nego se izrađivalo. U središtu tog procesa bila su tekstilna sjenila, nastala iz potrebe da se plamen ukroti, omekša i prilagodi prostoru u kojem ljudi žive, mole i rade. Ključna riječ tada nije bila dizajn, nego osjećaj za materijal i razumijevanje svjetla.
Svjetlo prije tvornica: lan, svila i pergament
U razdoblju prije masovne proizvodnje, sjenila nisu bila standardizirana. Izrađivala su se ručno, često u sklopu kućanstva ili malih radionica. Najčešći materijali bili su lan, pamuk, svila i pergament. Birali su se zbog dostupnosti, ali i zbog načina na koji propuštaju svjetlo. Lan je davao difuzno, mirno svjetlo, svila je unosila toplinu i blag sjaj, dok je pergament stvarao čvršći, gotovo svečani ugođaj.
Tekstilna sjenila nisu služila samo da zaštite plamen svijeće ili uljanice. Ona su oblikovala prostor. U crkvama su naglašavala svetište, u domovima su stvarala intimne zone, a u dvorcima i palačama jasno su pokazivala društvenu hijerarhiju. Svjetlo je bilo slabije nego danas, ali je bilo promišljeno. Svaka tkanina, svaka nijansa i svaki nabor imali su svoju svrhu.
Važno je naglasiti da tada nije postojala podjela na funkcionalnu i dekorativnu rasvjetu. Tekstilna sjenila bila su oboje. Funkcionalna jer su štitila izvor svjetla i oči, dekorativna jer su bila dio interijera jednako kao zavjese, tapiserije ili odjeća.
Zašto se tekstil uvijek vraća rasvjeti
S dolaskom industrijske proizvodnje i novih izvora svjetla, tekstil je privremeno potisnut. Metal, staklo i kasnije plastika nudili su kontrolu, izdržljivost i brzinu proizvodnje. No, tekstilna sjenila nikada nisu nestala. Razlog je jednostavan. Nijedan materijal ne omekšava svjetlo kao tkanina.
Tekstil ima sposobnost da rasprši svjetlo bez da ga ubije. On zadržava toplinu izvora, smanjuje kontraste i prostoru daje osjećaj ugode. Upravo zato se tekstilna sjenila uvijek vraćaju u trenutku kada interijeri postanu prehladni, previše tehnički ili vizualno naporni.
Danas, kada imamo snažne LED izvore i potpunu kontrolu nad svjetlom, tekstil ponovno dobiva na važnosti. Ne kao nostalgični dodatak, nego kao svjestan izbor. Korištenje tkanine u rasvjeti znači usporiti, razmisliti i prostoru dati karakter.
Pogled u prošlost jasno pokazuje da tekstilna sjenila nisu trend, nego kontinuitet. Ona su most između zanata i tehnologije, između čovjeka i svjetla. I upravo zato imaju svoje mjesto i danas, možda više nego ikad.
Rado odgovaramo na sva vaša pitanja!
Iskoristite formu ispod i pitajte sve što vas zanima.
Ako trebate službenu ponudu, odaberite: tvrtka
POGLED U PROŠLOST
Tekstilna sjenila prije industrijske proizvodnje
Danas se o rasvjeti često govori kroz tehnologiju, snagu izvora i učinkovitost. No, stoljećima prije industrijske proizvodnje, svjetlo se nije „biralo“ nego se izrađivalo. U središtu tog procesa bila su tekstilna sjenila, nastala iz potrebe da se plamen ukroti, omekša i prilagodi prostoru u kojem ljudi žive, mole i rade. Ključna riječ tada nije bila dizajn, nego osjećaj za materijal i razumijevanje svjetla.
Svjetlo prije tvornica: lan, svila i pergament
U razdoblju prije masovne proizvodnje, sjenila nisu bila standardizirana. Izrađivala su se ručno, često u sklopu kućanstva ili malih radionica. Najčešći materijali bili su lan, pamuk, svila i pergament. Birali su se zbog dostupnosti, ali i zbog načina na koji propuštaju svjetlo. Lan je davao difuzno, mirno svjetlo, svila je unosila toplinu i blag sjaj, dok je pergament stvarao čvršći, gotovo svečani ugođaj.
Tekstilna sjenila nisu služila samo da zaštite plamen svijeće ili uljanice. Ona su oblikovala prostor. U crkvama su naglašavala svetište, u domovima su stvarala intimne zone, a u dvorcima i palačama jasno su pokazivala društvenu hijerarhiju. Svjetlo je bilo slabije nego danas, ali je bilo promišljeno. Svaka tkanina, svaka nijansa i svaki nabor imali su svoju svrhu.
Važno je naglasiti da tada nije postojala podjela na funkcionalnu i dekorativnu rasvjetu. Tekstilna sjenila bila su oboje. Funkcionalna jer su štitila izvor svjetla i oči, dekorativna jer su bila dio interijera jednako kao zavjese, tapiserije ili odjeća.
Zašto se tekstil uvijek vraća rasvjeti
S dolaskom industrijske proizvodnje i novih izvora svjetla, tekstil je privremeno potisnut. Metal, staklo i kasnije plastika nudili su kontrolu, izdržljivost i brzinu proizvodnje. No, tekstilna sjenila nikada nisu nestala. Razlog je jednostavan. Nijedan materijal ne omekšava svjetlo kao tkanina.
Tekstil ima sposobnost da rasprši svjetlo bez da ga ubije. On zadržava toplinu izvora, smanjuje kontraste i prostoru daje osjećaj ugode. Upravo zato se tekstilna sjenila uvijek vraćaju u trenutku kada interijeri postanu prehladni, previše tehnički ili vizualno naporni.
Danas, kada imamo snažne LED izvore i potpunu kontrolu nad svjetlom, tekstil ponovno dobiva na važnosti. Ne kao nostalgični dodatak, nego kao svjestan izbor. Korištenje tkanine u rasvjeti znači usporiti, razmisliti i prostoru dati karakter.
Pogled u prošlost jasno pokazuje da tekstilna sjenila nisu trend, nego kontinuitet. Ona su most između zanata i tehnologije, između čovjeka i svjetla. I upravo zato imaju svoje mjesto i danas, možda više nego ikad.
