Kada govorimo o razvoju moderne rasvjete, teško je ne početi s pitanjem što bi bilo da je u „ratu struja“ pobijedio Edisonov istosmjerni (DC) sustav umjesto Tesline izmjenične struje (AC). Istosmjerna struja zahtijevala bi da se elektrana nalazi u neposrednoj blizini svake ulice, tvornice ili doma. Naime, ista ne podnosi prijenos na velike udaljenosti. To bi učinilo masovnu elektrifikaciju – i samim time rasvjetu – iznimno skupom. Uz to i logistički zahtjevnom i dostupnom samo u gusto naseljenim urbanim središtima.
Zahvaljujući Teslinoj izmjeničnoj struji, energija se može prenositi kilometrima daleko. Zbog toga je električna rasvjeta došla i u sela, kuće, tvornice, bolnice i škole.
Nikola Tesla nije stao na distribuciji energije putem žica. Još krajem 19. stoljeća eksperimentirao je s bežičnim prijenosom električne energije putem elektromagnetskih valova. Tijekom demonstracija u svom laboratoriju uspijevao je osvijetliti fluorescentne cijevi bez ikakvog fizičkog priključka. Za ono doba (a za mnoge i danas, op.a.) bila je to čista znanstvena fantastika. Iako njegova ideja o globalnoj bežičnoj mreži za prijenos energije nije zaživjela zbog tehnoloških i ekonomskih ograničenja, današnji eksperimenti s bežičnim LED rasvjetnim sustavima, bežičnim punjačima i čak kvantnom energetikom zapravo idu tragom Teslina promišljanja.
U doba kada su svjetiljke trošile previše energije, a toplina je bila gotovo neizbježna nuspojava, Tesla je tražio načine kako da električna energija proizvede više svjetla s manje gubitaka. Njegovi eksperimenti s visokofrekventnim strujama, plinom ispunjenim cijevima i zračenjem visoke energije sugerirali su put prema rasvjeti koja je efikasnija i manje ovisna o izravnom sagorijevanju energije u toplinu. Danas, kada LED i OLED tehnologije dominiraju tržištem kao visoko učinkoviti izvori svjetla, teško je ne uočiti Teslinu anticipaciju tih načela.
Iako nije izumio LED diode, Tesla je otvorio vrata razumijevanju svjetla kao posljedice interakcije energije i materije. Njegovi pokusi s plazmom i luminiscentnim cijevima stvarali su svjetlo bez klasičnog žarnog vlakna. Te ideje, iako tada još nerealizirane, kasnije su se nadogradile u razvoju LED i OLED rasvjete – tehnologije koja danas dominira u dizajnu, arhitekturi i svakodnevici zbog svoje kompaktnosti, trajnosti i minimalne potrošnje.
Unatoč svemu, Nikola Tesla često je u sjeni popularnijih imena poput Edisona. Jedan od razloga leži u njegovom nedostatku interesa za komercijalizaciju izuma, ali i u njegovom karakteru – sklonosti samoći, ezoteričnim temama i predratnom idealizmu. Tesla je bio čovjek koji je izumima pristupao kao vizijama, a ne robom. No, u doba kada se ponovno traži ravnoteža između tehnologije i etike, prirode i napretka, njegovo nasljeđe dobiva na težini. U rasvjeti koju danas uzimamo zdravo za gotovo, svijetli njegova ideja o dostupnoj, čistoj i svima dostupnoj energiji.
Podsjetimo, Tesla je rođen je 10. srpnja 1856. godine u selu Smiljan, koje se tada nalazilo u Habsburškoj Monarhiji, a danas je u Republici Hrvatskoj, blizu Gospića. Kao mladi znanstvenik, završio je u SAD-u, gdje je u jednom trenutku i radio za Thomasa Edisona.