Najčešće greške u hotelskoj rasvjeti i kako ih izbjeći
2. travnja 2025.
Ne dopustite da gotova rasvjeta diktira ton vašeg prostora
15. travnja 2025.
NEMA HOTELA BEZ SVJETLA
Priča o vizionarima koji su definirali doživljaj gostiju
Kada pomislima rasvjeta ili svjetlo u arhitekturi, ime Le Corbusier neizbježno je prvo koje pada na pamet. Rođen kao Charles-Édouard Jeanneret 1887. u Švicarskoj, Le Corbusier je bio vizionar koji je kroz svoje radikalne ideje o urbanizmu i funkcionalnosti i kroz duboko razumijevanje svjetla kao esencijalnog elementa dizajna revolucionirao arhitekturu 20. stoljeća.
Za njega svjetlo nije bilo samo praktičan alat – bilo je ‘građevni’ element jednako važan kao beton, čelik ili drvo, materijali koje je često koristio u svojim djelima.
Njegova opsesija svjetlom vidljiva je u djelima poput kapele Kapela u Ronchampu, gdje su mali, šareni prozori strateški postavljeni da stvore dramatične zrake svjetla koje mijenjaju unutrašnjost tijekom dana, ili u samostanu La Tourette, gdje svjetlost kroz uske otvore naglašava teksturu grubih betonskih zidova i stvara osjećaj duhovne kontemplacije.
Kapela u Ronchampu
Što kada sunce zađe?
Le Corbusier je poznat po svojoj izjavi da je arhitektura “majstorstvo ispravnog, veličanstvenog i korektnog raspoređivanja svjetla”, a njegov doprinos leži upravo u tome što je svjetlo tretirao kao dinamičan, gotovo skulpturalni medij.
U modernom dizajnu interijera, naročito u hotelima, restoranima i rezidencijama visoke klase, ne možemo se više osloniti samo na sunčevu putanju. Umjetna rasvjeta postala je produžetak arhitektonske ideje – sredstvo kojim stvaramo atmosferu, osjećaj luksuza, sigurnosti ili mira. Dok je Le Corbusier vladao prirodnim svjetlom, moderni dizajneri svjetla preuzeli su baklju u svijetu umjetne rasvjete, donoseći nove perspektive i tehnike.
To nas dovodi do stručnjaka poput Richard Kelly (1910.–1977.), američkog pionira modernog dizajna rasvjete i jedne od ključnih osoba u ovom području. Njegov doprinos nije samo tehnički, nego i konceptualni – uveo je ideju tri vrste svjetla: općeg (ambient luminescence), akcentnog (focal glow) i dekorativnog (play of brilliants). Ova klasifikacija postala je temelj za razumijevanje kako rasvjeta može oblikovati iskustvo prostora.
Seagram Building u New Yorku
Radio je s arhitektima poput Ludwiga Miesa van der Rohea, čije je minimalističke strukture – poput Seagram Buildinga u New Yorku – oplemenio rasvjetom koja naglašava čistoću linija i materijala. Suradnja s velikanima modernizma pokazuje njegov značaj, ali ono što ga čini posebno vrijednim spomena jest univerzalnost njegovih ideja.
Savjeti mu nisu rezervirani samo za elitne projekte – primjenjivi su i na svakodnevne prostore. U hotelskom lobiju, na primjer, Kellyjev “focal glow” stvara toplinu i dubinu koja poziva goste, dok “play of brilliants” u restoranu može dodati dramu i sofisticiranost.
Umjetna rasvjeta s dušom
Još jedan glas koji se ističe je onaj Kaora Mende, japanskog dizajnera svjetla čiji rad odražava suptilnost i duboku povezanost s kulturnim nasljeđem Japana. Mende, osnivač Lighting Planners Associates, poznat je po svom pristupu “nevidljive” rasvjete – svjetlu koje podržava prostor bez da ga dominira. Inspiriran tradicionalnom japanskom estetikom, gdje svjetlost često dolazi indirektno kroz shoji ekrane, Mende koristi rasvjetu kao dramaturgiju prostora, prilagođavajući je emociji, funkciji i dobu dana.
Njegovi projekti, poput hotela Aman u Tokiju, pokazuju kako svjetlo može stvoriti osjećaj mira i profinjenosti, čineći ga ključnim igračem u dizajnu luksuznih interijera. Uz sve to vrijedan je spomena jer spaja istočnjačku filozofiju s modernom tehnologijom, nudeći alternativu zapadnjačkom pristupu i dokazujući da svjetlo može biti tiho, a ipak moćno.
Aman Tokio, Tokio apartman
U današnje vrijeme, sve češće govorimo o rasvjeti koja poštuje biološki ritam korisnika prostora – tzv. cirkadijalna rasvjeta. Ova inovacija, potaknuta znanstvenim istraživanjima o utjecaju svjetla na zdravlje, mijenja paradigmu dizajna. Rasvjeta više nije samo pitanje estetike ili atmosfere, nego i dobrobiti gostiju – osobito u prostorima poput wellness centara, spavaćih soba ili uredskih dijelova hotela. Ovaj trend pokazuje kako se nasljeđe vizionara poput Le Corbusiera, Kellyja i Mendea nastavlja razvijati, spajajući umjetnost svjetla s praktičnim potrebama modernog života.
Postavite pitanje koje bi postavio Le Corbusier
Dakle, kad sljedeći put birate rasvjetu za svoj hotel, kuću za odmor ili bilo koji prostor koji treba pričati priču – postavite si jednostavno pitanje:
“Što bi svjetlo trebalo reći ovom prostoru?”
Ako mu želite dati tišinu, koristite difuznu, toplu rasvjetu, kao što bi to učinio Mende. Ako mu želite dati karakter, birajte svjetlo koje stvara kontrast i naglašava forme, u duhu Kellyjeva “focal glowa”. A ako mu želite dati život – spojite tehnologiju s osjećajem, slijedeći Le Corbusierovu ideju da svjetlo nije dodatak, nego jezgra prostora. Njihove vizije – od Le Corbusierove skulpturalne igre svjetla, preko Kellyjeve funkcionalne elegancije, do Mendeove suptilne poezije – zajedno čine mozaik koji i danas oblikuje način na koji doživljavamo arhitekturu i dizajn.
Rado odgovaramo na sva vaša pitanja!
Iskoristite formu ispod i pitajte sve što vas zanima.
Ako trebate službenu ponudu, odaberite: tvrtka
NEMA HOTELA BEZ SVJETLA
Priča o vizionarima koji su definirali doživljaj gostiju
Kada pomislima rasvjeta ili svjetlo u arhitekturi, ime Le Corbusier neizbježno je prvo koje pada na pamet. Rođen kao Charles-Édouard Jeanneret 1887. u Švicarskoj, Le Corbusier je bio vizionar koji je kroz svoje radikalne ideje o urbanizmu i funkcionalnosti i kroz duboko razumijevanje svjetla kao esencijalnog elementa dizajna revolucionirao arhitekturu 20. stoljeća.
Za njega svjetlo nije bilo samo praktičan alat – bilo je ‘građevni’ element jednako važan kao beton, čelik ili drvo, materijali koje je često koristio u svojim djelima.
Njegova opsesija svjetlom vidljiva je u djelima poput kapele Kapela u Ronchampu, gdje su mali, šareni prozori strateški postavljeni da stvore dramatične zrake svjetla koje mijenjaju unutrašnjost tijekom dana, ili u samostanu La Tourette, gdje svjetlost kroz uske otvore naglašava teksturu grubih betonskih zidova i stvara osjećaj duhovne kontemplacije.
Kapela u Ronchampu
Što kada sunce zađe?
Le Corbusier je poznat po svojoj izjavi da je arhitektura “majstorstvo ispravnog, veličanstvenog i korektnog raspoređivanja svjetla”, a njegov doprinos leži upravo u tome što je svjetlo tretirao kao dinamičan, gotovo skulpturalni medij.
U modernom dizajnu interijera, naročito u hotelima, restoranima i rezidencijama visoke klase, ne možemo se više osloniti samo na sunčevu putanju. Umjetna rasvjeta postala je produžetak arhitektonske ideje – sredstvo kojim stvaramo atmosferu, osjećaj luksuza, sigurnosti ili mira. Dok je Le Corbusier vladao prirodnim svjetlom, moderni dizajneri svjetla preuzeli su baklju u svijetu umjetne rasvjete, donoseći nove perspektive i tehnike.
To nas dovodi do stručnjaka poput Richard Kelly (1910.–1977.), američkog pionira modernog dizajna rasvjete i jedne od ključnih osoba u ovom području. Njegov doprinos nije samo tehnički, nego i konceptualni – uveo je ideju tri vrste svjetla: općeg (ambient luminescence), akcentnog (focal glow) i dekorativnog (play of brilliants). Ova klasifikacija postala je temelj za razumijevanje kako rasvjeta može oblikovati iskustvo prostora.
Seagram Building u New Yorku
Radio je s arhitektima poput Ludwiga Miesa van der Rohea, čije je minimalističke strukture – poput Seagram Buildinga u New Yorku – oplemenio rasvjetom koja naglašava čistoću linija i materijala. Suradnja s velikanima modernizma pokazuje njegov značaj, ali ono što ga čini posebno vrijednim spomena jest univerzalnost njegovih ideja.
Savjeti mu nisu rezervirani samo za elitne projekte – primjenjivi su i na svakodnevne prostore. U hotelskom lobiju, na primjer, Kellyjev “focal glow” stvara toplinu i dubinu koja poziva goste, dok “play of brilliants” u restoranu može dodati dramu i sofisticiranost.
Umjetna rasvjeta s dušom
Još jedan glas koji se ističe je onaj Kaora Mende, japanskog dizajnera svjetla čiji rad odražava suptilnost i duboku povezanost s kulturnim nasljeđem Japana. Mende, osnivač Lighting Planners Associates, poznat je po svom pristupu “nevidljive” rasvjete – svjetlu koje podržava prostor bez da ga dominira. Inspiriran tradicionalnom japanskom estetikom, gdje svjetlost često dolazi indirektno kroz shoji ekrane, Mende koristi rasvjetu kao dramaturgiju prostora, prilagođavajući je emociji, funkciji i dobu dana.
Njegovi projekti, poput hotela Aman u Tokiju, pokazuju kako svjetlo može stvoriti osjećaj mira i profinjenosti, čineći ga ključnim igračem u dizajnu luksuznih interijera. Uz sve to vrijedan je spomena jer spaja istočnjačku filozofiju s modernom tehnologijom, nudeći alternativu zapadnjačkom pristupu i dokazujući da svjetlo može biti tiho, a ipak moćno.
Aman Tokio, Tokio apartman
U današnje vrijeme, sve češće govorimo o rasvjeti koja poštuje biološki ritam korisnika prostora – tzv. cirkadijalna rasvjeta. Ova inovacija, potaknuta znanstvenim istraživanjima o utjecaju svjetla na zdravlje, mijenja paradigmu dizajna. Rasvjeta više nije samo pitanje estetike ili atmosfere, nego i dobrobiti gostiju – osobito u prostorima poput wellness centara, spavaćih soba ili uredskih dijelova hotela. Ovaj trend pokazuje kako se nasljeđe vizionara poput Le Corbusiera, Kellyja i Mendea nastavlja razvijati, spajajući umjetnost svjetla s praktičnim potrebama modernog života.
Postavite pitanje koje bi postavio Le Corbusier
Dakle, kad sljedeći put birate rasvjetu za svoj hotel, kuću za odmor ili bilo koji prostor koji treba pričati priču – postavite si jednostavno pitanje:
“Što bi svjetlo trebalo reći ovom prostoru?”
Ako mu želite dati tišinu, koristite difuznu, toplu rasvjetu, kao što bi to učinio Mende. Ako mu želite dati karakter, birajte svjetlo koje stvara kontrast i naglašava forme, u duhu Kellyjeva “focal glowa”. A ako mu želite dati život – spojite tehnologiju s osjećajem, slijedeći Le Corbusierovu ideju da svjetlo nije dodatak, nego jezgra prostora. Njihove vizije – od Le Corbusierove skulpturalne igre svjetla, preko Kellyjeve funkcionalne elegancije, do Mendeove suptilne poezije – zajedno čine mozaik koji i danas oblikuje način na koji doživljavamo arhitekturu i dizajn.
