PORTRET IKONE Gae Aulenti, arhitektica koja je oblikovala epohu

Gae Aulenti (1927.–2012.) bila je jedna od najsvestranijih i najutjecajnijih figura talijanskog dizajna 20. stoljeća. Arhitektica, scenografkinja i dizajnerica rasvjete, diplomirala je na Politecnico di Milano u poslijeratnom razdoblju kada su se obnavljali gradovi, ali i ideje. U Milanu, tadašnjem središtu modernizma i industrijskog dizajna, počinje karijeru u redakciji časopisa Casabella-Continuità gdje sudjeluje u raspravama o smjeru nove arhitekture.

U razdoblju kada su se dizajnerski ideali temeljili na strogom funkcionalizmu, Aulenti se usprotivila dogmama Internacionalnog stila. Okrenula se pokretu „neo-liberty“ – smjeru koji je zagovarao povratak tradiciji, ljudskoj mjeri i izražajnosti oblika. Ta sklonost povezivanju prošlog i suvremenog postat će njezin prepoznatljiv potpis. U svijetu koji je još rijetko prihvaćao žene u arhitekturi, Aulenti se nametnula kao ime koje gradi vlastiti put, ne tražeći dozvolu da sudjeluje u velikim projektima, nego ih je jednostavno preuzimala.

Lampa koja je postala legenda

Kada je 1965. godine dizajnirala Pipistrello lampu za tvrtku Martinelli Luce, Aulenti je već iza sebe imala niz uspješnih interijera i izložbenih projekata. No, upravo će ta svjetiljka postati njezin najpoznatiji rad i simbol njezine filozofije dizajna.

Nazvana po talijanskoj riječi za šišmiša (pipistrello), lampa je kombinacija tehnološke inovacije i skulpturalne ljepote. Teleskopska noga od nehrđajućeg čelika omogućuje podešavanje visine, dok difuzor od metakrilata stvara meko, ravnomjerno svjetlo bez odbljeska. Taj spoj funkcionalnosti i poetike svjetla učinio ju je ikonom modernog dizajna. Danas je dio stalnih kolekcija muzeja poput MoMA-e u New Yorku i Vitra Design Museuma u Njemačkoj.

Aulenti nije dizajnirala rasvjetu kao tehnički proizvod, nego kao arhitektonski element koji komunicira s prostorom. Lampa je za nju bila mikro-arhitektura: objekt koji u sebi nosi logiku prostora, proporcija i svjetlosne dramaturgije. Isti pristup vidljiv je i u drugim njezinim modelima poput Giova i Ruspa (za Fontana Arte), u kojima svjetlo postaje vizualni i emocionalni doživljaj.

Muzeji, transformacije i naslijeđe

Osamdesetih godina Aulenti postaje svjetski poznata nakon što pobjeđuje na natječaju za prenamjenu pariške željezničke stanice Gare d’Orsay u muzej. Projekt, završen 1986., bio je izniman jer je uspješno spojio povijesnu strukturu s novom funkcijom. Muzej je zadržao karakter zgrade, a dobio novu naraciju svjetla i prostora. Veliki satovi, stakleni svodovi i diskretno integrirana rasvjeta stvorili su prostor koji diše poviješću, ali pripada suvremenosti.

Uslijedili su projekti za Palazzo Grassi u Veneciji, Museu Nacional d’Art de Catalunya u Barceloni i mnoge druge. U svakom od njih Aulenti je pokazivala izniman osjećaj za kontekst i mjeru, kombinirajući svjetlo, materijal i povijesni sloj prostora u jedinstvenu cjelinu.

Njezin doprinos dizajnu ne leži samo u pojedinačnim predmetima, nego u filozofiji. Smatrala je da mjesto diktira oblik i da dizajn ne proizlazi iz ponavljanja vlastitog stila, nego iz razumijevanja prostora u kojem nastaje. Odbacivala je uniformnost modernizma i tražila dijalog između starog i novog, racionalnog i emotivnog.

Danas se Gae Aulenti slavi kao pionirka ženskog prisustva u arhitekturi i dizajnu te kao autorica koja je dokazala da ljepota ne proizlazi iz trenda, nego iz dosljednosti ideji. Njezine lampe i prostori i dalje se proizvode, reproduciraju i uče. Svaka nova generacija dizajnera rasvjete u njima pronalazi inspiraciju.

Za nas koji radimo custom rasvjetu, Aulenti je trajna lekcija o smislu svjetla. Pokazala je da dobra rasvjeta nije samo tehnički rezultat, nego arhitektonska gesta. Da svjetlo može pričati priču prostora, ali i oblikovati emociju.

U vremenu serijske proizvodnje, njezin rad podsjeća da ručni potpis, promišljeni materijali i razumijevanje konteksta nikada ne izlaze iz mode. Svaka lampa koju oblikujemo može imati vlastiti razlog postojanja. Baš kao što je to činila Gae Aulenti.