POGLED U PROŠLOST Kako je i kada stigla električna rasvjeta u Zagreb

Zagreb je dugo vremena odolijevao uvođenju električne javne rasvjete. Iako su građani još 1877. godine prvi put svjedočili električnoj svjetiljci na uglu Gundulićeve i Ilice, tadašnje gradske vlasti nastavile su vjerovati plinskim lampama. Unatoč savjetima i vizionarskim prijedlozima Nikole Tesle, koji je 1892. predlagao elektrifikaciju grada i gradnju hidrocentrale, interesna povezanost s plinarom i troškovi novih sustava usporavali su promjene. Tek 5. studenoga 1907. godine došlo je do prekretnice – Zagreb je dobio svoju prvu javnu električnu rasvjetu i u tom trenutku zakoračio u moderno doba.

Ova promjena nije bila samo tehnički iskorak, već i kulturni i društveni događaj. Gradske ulice koje su desetljećima obasjavale treperave plinske lampe odjednom su zasjale svjetlom koje je bilo jače, stabilnije i sigurnije. Elektrifikacija nije značila samo novu tehnologiju, nego i drukčiji način života. Trgovine su mogle dulje raditi, društveni život odvijao se i u kasnijim satima, a sigurnost na ulicama bila je veća. Uvođenje električne rasvjete postalo je simbol modernizacije, pokazatelj da Zagreb želi i može pratiti trendove velikih europskih metropola. Građani su u električnoj svjetlosti prepoznali znak napretka i optimizma, dok je gradska vlast konačno počela ulagati u infrastrukturu koja je mijenjala lice grada.

Prvi velegradski sjaj

Toga dana u 18.30 sati jedna za drugom zasjale su električne svjetiljke od Frankopanske ulice, preko Ilice i Trga bana Jelačića, sve do Praške i Zrinjevca. Građani su u čudu promatrali novu svjetlost koja je obasjala grad. Tadašnje novine pisale su da je Zagreb napokon dobio „velegradski izgled“. Električnu energiju proizvodila je Munjara, prva gradska električna centrala, smještena na kraju Vodovodne ulice. Početna snaga od 0,8 MW bila je dovoljna za 334 ulične svjetiljke. Broj potrošača rastao je iz dana u dan. Posebno je značajno što su ubrzo nakon rasvjete električnu energiju počeli koristiti i ključni gradski sustavi – vodovod, a od 1910. godine i tramvaj.

U trenutku kada su se svjetiljke upalile, to je bio događaj koji se prepričavao danima. Za građane, električna svjetlost je bila pravo čudo. Svjetlo koje ne dimi, ne treperi i ne gasi se pri svakom vjetru. Munjara je odigrala ključnu ulogu, postavši tako simbol gradskog napretka i ponos Zagrepčana. Ured centrale, smješten u Gundulićevoj, postao je središte upravljanja novim sustavom, a 22 zaposlena radnika bila su prvi pioniri elektrifikacije grada. Rasvjeta Zagreb tako je već u prvim godinama donijela novu energiju i ritam urbanog života. Ubrzo su i okolne ulice dobile svoje svjetiljke, čime je Zagreb postupno ulazio u europsku ligu gradova koji su prepoznali moć svjetlosti u oblikovanju svakodnevice.

Nasljeđe koje još svijetli

Zagreb je već 1863. imao plinsku rasvjetu, no ona je bila slaba i nepouzdana. Zbog toga je dolazak električne svjetlosti doživljen kao prava revolucija. Rasvjeta Zagreb tako nije bila samo tehnička inovacija, nego i simbol ulaska u novo stoljeće i modernizacije svakodnevnog života. Ono što je počelo na potezu od Frankopanske do Zrinjevca ubrzo je postalo standard cijelog grada. Danas je taj trenutak važan podsjetnik da svaka velika promjena dolazi nakon dugih rasprava, interesa i prepreka. No, jednom kada se dogodi, oblikuje generacije koje dolaze.

Vrijednost tog povijesnog trenutka i danas se ogleda u načinu na koji doživljavamo svjetlost u urbanim prostorima. Rasvjeta nije samo funkcionalna, ona oblikuje atmosferu grada, daje mu karakter i stvara identitet. Uvođenje električne rasvjete u Zagrebu bilo je tek početak puta prema sve sofisticiranijim oblicima javnog i privatnog osvjetljenja. Ono što je tada djelovalo kao nevjerojatna inovacija, danas uzimamo zdravo za gotovo. Ipak, ostaje pouka da je svaka nova tehnologija u početku susretana s nepovjerenjem, a kasnije postaje neizostavan dio života. Povijest zagrebačke rasvjete tako nije samo priča o svjetiljkama, nego i priča o ljudskoj želji za napretkom i hrabrosti da se zakorači u nepoznato.